Obostrano prihvatljivo

Rešenje mora biti obostrano prihvatljivo

Kada sudija proceni da je predmet medijabilan ili kada je to propisano zakonom, on uputi predmet Centru za posredovanje, nakon čega se kontaktiraju obe strane radi provere da li su saglasne da svoj spor pokušaju rešiti u postupku posredovanja. Da bi se postupak posredovanja sproveo, nužno je da obe strane pristanu na takav način rešavanja spora.

Medijator nije sudija, nije arbitar i nema pravo da savetuje stranke.

Njegova uloga je da strankama pomogne da razumeju svoje interese i da stranke zajednički pronađu adekvatno rešenje prihvatljivo za obe strane.

Jeftiniji postupak

Postupak je jeftiniji

Specifičnost medijacije kao dobrovoljnog, neformalnog, izuzetno brzog i jeftinijeg postupka je u tome da tokom postupka strane zadržavaju potpunu kontrolu i u njemu niko umesto njih samih ne može doneti odluku o načinu rešavanja njihovog spornog odnosa, te ukoliko do sporazuma dođe, zaključuju ga u zajedničkom interesu. Uloga medijatora se upravo ogleda u tome da isti pomaže stranama da utvrde svoje interese u odnosu sa drugom stranom i postignu sporazum. Sporazum može imati snagu izvršne isprave, a medijator i punomoćnici strana mogu učestovati u njegovoj pisanoj izradi.  U poređenju sa redovnim troškovima sudskog postupka, u zavisnosti od vrednosti spora jeftinija je od 35 do 60%.