Obostrano prihvatljivo

Rešenje mora biti obostrano prihvatljivo

Kada sudija proceni da je predmet medijabilan ili kada je to propisano zakonom, on uputi predmet Centru za posredovanje, nakon čega se kontaktiraju obe strane radi provere da li su saglasne da svoj spor pokušaju rešiti u postupku posredovanja. Da bi se postupak posredovanja sproveo, nužno je da obe strane pristanu na takav način rešavanja spora.

Medijator nije sudija, nije arbitar i nema pravo da savetuje stranke.

Njegova uloga je da strankama pomogne da razumeju svoje interese i da stranke zajednički pronađu adekvatno rešenje prihvatljivo za obe strane.

Postupak je dobrovoljan

Postupak je dobrovoljan

Strane zajedno biraju medijatora, dogovaraju se oko toka postupka i da li žele da sporazum ima svojstvo izvršne isprave. U posredovanju/medijaciji nema niti pobednika, niti pobeđenih, što je jedna od prednosti u odnosu na sudski postupak, jer u postupku posredovanja, stranke su te koje donose rešenje. Postupak posredovanja traje mnogo kraće i jeftiniji je. Posredovanje je na neki način dopuna sudskom postupku, građanima se pruža mogućnost izbora između rješavanja spornog odnosa putem posredovanja ili u sudskom postupku. Ukoliko ni u postupku medijacije ne uspiju da riješe spor, imaju mogućnost korišćenja sudske zaštite.

Jeftiniji postupak

Postupak je jeftiniji

Specifičnost medijacije kao dobrovoljnog, neformalnog, izuzetno brzog i jeftinijeg postupka je u tome da tokom postupka strane zadržavaju potpunu kontrolu i u njemu niko umesto njih samih ne može doneti odluku o načinu rešavanja njihovog spornog odnosa, te ukoliko do sporazuma dođe, zaključuju ga u zajedničkom interesu. Uloga medijatora se upravo ogleda u tome da isti pomaže stranama da utvrde svoje interese u odnosu sa drugom stranom i postignu sporazum. Sporazum može imati snagu izvršne isprave, a medijator i punomoćnici strana mogu učestovati u njegovoj pisanoj izradi.  U poređenju sa redovnim troškovima sudskog postupka, u zavisnosti od vrednosti spora jeftinija je od 35 do 60%. 

medijacija posredništvo

Posredovanje – Medijacija

Pored sudskog rešavanja sporova, stranama u sporu je data zakonska mogućnost da spor reše mirnim putem – posredovanjem ili medijacijom.

Posredovanje je regulisano Zakonom o posredovanju u rešavanju sporova. Zakonom se uređuju pojam, načela, postupak i pravno dejstvo posredovanja u rešavanju sporova, uslovi za obavljanje posredovanja, prava i dužnosti posrednika i program obuke posrednika.

Posredovanje je postupak u kojem strane dobrovoljno nastoje da sporni odnos reše putem pregovaranja, uz pomoć jednog ili više posrednika, koji stranama pomaže da postignu sporazum.

Medijacija je alternativni način rešavanja sporova, u kojem treće nezavisno, neutralno i nepristrasno lice, posrednik – medijator, pomaže stranama u sukobu da dođu do uzajamno prihvatljivog rešenja.
Lice koje vodi postupak posredovanja (posrednik/medijator) može biti fizičko ili pravno lice koje je ispunilo Zakonom propisane uslove za to – završena obuka i upisano u registar posrednika Ministarstva pravde.

Posredovanje se primenjuje u spornim odnosima u kojima:
– strane mogu slobodno da raspolažu svojim zahtevima, ako drugim zakonom nije propisana isključiva nadležnost suda ili drugog organa, bez obzira da li se sprovodi pre ili posle pokretanja sudskog ili drugog postupka;
– naročito u imovinskopravnim sporovima čiji je predmet ispunjenje obaveze na činidbu, drugim imovinskopravnim sporovima, u porodičnim, privrednim sporovima, upravnim stvarima, sporovima iz oblasti zaštite životne sredine, u potrošačkim sporovima, kao i u svim drugim spornim odnosima, u kojima posredovanje odgovara prirodi spornih odnosa i može da pomogne njihovom razrešenju;
– u krivičnim i prekršajnim stvarima u pogledu imovinskopravnog zahteva i zahteva za naknadu štete, kao i u radnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije propisano;
– rešavanje spornih odnosa u vezi sa utvrđivanjem i naplatom javnih prihoda.

Posredovanje je moguće pre ili nakon pokrenutog sudskog postupka, kao i u toku postupka po pravnim lekovima ili u toku izvršnog postupka. Strane koje su se ugovorom obavezale da u slučaju spora pokušaju da sporni odnos reše posredovanjem pre pokretanja sudskog ili drugog postupka pravne zaštite, mogu od postupka posredovanja odustati u svakom trenutku.

Postupak posredovanja se pokreće Predlogom za pokretanje postupka. Ako jedna strana uputi predlog za zaključenje sporazuma o pristupanju posredovanju, druga strana je dužna da se o navedenom predlogu izjasni, u roku od 15 dana od dana dostavljanja predloga, pisanim putem. Postupak posredovanja se pokreće zaključenjem sporazuma o pristupanju posredovanju. U slučaju da se stranke, u toku sudskog ili drugog postupka, saglase da pristupe rešavanju spora posredovanjem uz zastoj sudskog postupka, postupak posredovanja se pokreće dostavljanjem sudu ili drugom organu pred kojim se vodi postupak sporazuma o pristupanju posredovanju. Zastoj sudskom postupka može biti određen samo jednom po ovom osnovu i ne može trajati duže od 60 dana.

Strane i posrednik zaključuju sporazum o pristupanju posredovanju u pisanoj formi kojim potvrđuju izbor posrednika, uređuju međusobna prava i obaveze u skladu sa načelima posredovanja, utvrđuju troškove posredovanja i druga pitanja od značaja za sprovođenje posredovanja.

Sporazum o rešavanju spora putem posredovanja može imati snagu izvršne isprave ako su ispunjeni sledeći uslovi:
– da sadrži izjavu dužnika kojom pristaje da poverilac na osnovu sporazuma o rešavanju spora putem posredovanja, nakon dospelosti potraživanja može pokrenuti postupak prinudnog izvršenja (klauzula izvršnosti),
– da su potpisi strana i posrednika overeni od strane suda ili javnog beležnika.

Na zaključivanje, dejstvo i prestanak sporazuma zaključenog u postupku posredovanja primenjuju se odredbe Zakona o obligacionim odnosima kojima se uređuje vansudsko poravnanje.

Prednosti posredovanja u odnosu na sudsko rešavanje spora (tužba): manje formalan postupak, fleksibilan, u neformalnoj, prijatnoj atmosferi, dobrovoljan postupak, privatan i poverljiv postupak (po pravilu isključena javnost), pregovara se, fokusira se na tačke u vezi sa kojima se stranke slažu, utvrđuju se interesi i traži se najbolje rešenje, strane upravljaju postupkom, u dogovoru sa medijatorom, strane donose odluku, zaključuje se sporazum, brz i hitan postupak, jeftiniji postupak, strane odlučuju i preciziraju sporazum, rešenje je obostrano prihvatljivo, poštuju se lične vrednosti, kultura, običaji i tradicija, odnosi postaju bolji ili ostaju isti, sporazum može odmah imati svojstvo izvršne isprave, kao pravosnažna sudska odluka, nakon postizanja sporazuma, strane po pravilu dobrovoljno izvrše sporazum, neposredan – lično prisustvo je obavezno.