Izvršenje na nepokretnostima

Izvršenje po nepokretnostima

U izvršnom postupku, izvršenje može biti na novčanim sredstvima izvršnog dužnika, kao i pokretnim i nepokretnim stvarima. Nakon dobijanja rešenja o izvršenju pokreće se sam postupak izvršenja.

U slučaju izvršenja na nepokretnosti, mesno je nadležan sud na čijim području se nalazi sama predmetna nepokretnost. Sud razmatra predlog za izvršenje i donosi Rešenje o izvršenju i nadležan je za postupak sprovođenja izvršenja.

Kod podnošenja Predloga za izvršenje, izvršni poverilac treba da dostavi i dokaz da je nepokretnost u vlasništvu izvršnog dužnika (list nepokretnosti) ukoliko je nepokretnost upisana u javnu knjigu. Ako nepokretnost nije upisana u javnu knjigu neophodno je dostaviti dokaz da se nepokretnost ne može upisati u javnu knjigu, kako bi sud dozvolio izvršenje na vanknjižnoj svojini (nepokretnosti) izvršnog dužnika. Ukoliko je nepokretnost izvršnog dužnika u susvojini, dostavlja se saglasnost ostalih suvlasnika koji će se namiriti pre izvršnog poverioca za svoje suvlasničke delove iz cene postignute prodajom nepokretnosti.

Sam postupak izvršenja na nepokretnosti se sprovodi: • zabeležbom Rešenja o izvršenju u javnu knjigu, • utvrđivanjem vrednosti nepokretnosti, • prodajom nepokretnosti, • namirenjem izvršnih poverilaca.

Zabeležbom Rešenja o izvršenju u javnu knjigu o izvršenju izvršni poverilac stiče pravo da se iz nepokretnosti namiri pre lica koje je kasnije na nepokretnosti ustanovilo založno pravo ili pravo na namirenje. Zabeležba Rešenja o izvršenju u javnu knjigu se vrši tako što se prvo donese Rešenje o izvršenju, a potom sud to rešenje šalje nadležnom organu (katastar) kako bi se zabeležba upisala u javnu knjigu.

Utvrđivanje vrednosti nepokretnosti se vrši nakon donošenja pravosnažnog sudskog Rešenja o izvršenju. Sud najčešće traži veštačenje vrednosti nepokretnosti (veštak dostavlja Rešenja o utvrđivanju vrednosti nepokretnosti). U Rešenju o utvrđivanju vrednosti nepokretnosti neophodno je da budu navedena prava koja postoje na predmetnoj nepokretnosti, a koja mogu umanjiti njenu vrednost. Rešenje o utvrđivanju vrednosti nepokretnosti podleže žalbi.

Prodaja nepokretnosti se vrši na osnovu sudskog Zaključka o prodaji nepokretnosti, koji sledi nakon pravosnažnosti rešenja o izvršenju i rešenja o utvrđenju vrednosti nepokretnosti. Zaključkom o prodaji nepokretnosti se utvrđuje način, ka o i uslovi prodaje predmetne nepokretnosti, kao i vreme koje je određeno za razgledanje nepokretnosti. Kada je reč o uslovima prodaje nepokretnosti, naznačeni su podaci: bliži opis nepokretnosti, naznačenje prava trećih lica koja ne prestaju prodajom, naznačenje službenosti i stvarnih tereta koje kupac preuzima, procenjena vrednost nepokretnosti utvrđenu rešenjem suda, način prodaje, iznos jemstva, rok u kome mora biti dato jemstvo, rok u kom je kupac dužan da položi cenu (koji ne može biti duži od 30 dana od prodaje), datum i mesto prodaje nepokretnosti. Sama prodaja nepokretnosti može da se vrši dvojako: • prodaja putem usmenog javnog nadmetanja, • prodaja neposrednom pogodbom.

Prodaja putem usmenog javnog nadmetanja se odvija u sud u formi ročišta, gde mogu učestvovati samo ona lica koja su prethodno položila jemstvo u iznosu od 1/10 utvrđene vrednosti nepokretnosti koja se prodaje. Sud objavljuje nadmetanje, koje počinje objavljivanjem početne cene. Ako najmanje jedan učesnik prihvati objavljenu cenu objavljuje se sledeća koja je viša, i to najviše za pet procenata od prethodne. Ovaj postupak se ponavlja sve dok poslednja ponuđena cena ostane neprihvaćena. neprihvaćena. Nadmetanje se zaključuje po isteku deset minuta neposredno posle stavljanja najpovoljnije ponude. Nepokretnost se ne može na prvom ročištu prodati po ceni koja je niža od procenjene vrednosti. Ukoliko prodaja nije ostvarena na prvom ročištu, zakazuje se drugo ročište za prodaju putem usmenog javnog nadmetanja. Na drugom ročištu se nepokretnost može prodati ispod procenjene vrednosti, ali ne manje od 2/3 te vrednosti. U slučaju da se ni na drugom ročištu ne izvrši prodaja nepokretnosti, sud na predlog izvršnog poverioca rešenjem dosuđuje nepokretnost izvršnom poveriocu. Kada se završi nadmetanje, sud utvrđuje ko je najbolji ponudilac i donosi Rešenje o dosuđenju nepokretnosti najboljem ponudiocu. Najbolji ponudilac polaže cenu, te sud donosi rešenje o prodaji nepokretnosti kupcu na osnovu kog se upisu pravo svojine kupca na predmetnoj nepokretnosti. Nakon ovog rešenja, izvršni dužnik više nije vlasnik nepokretnosti i dužan ju je predati kupcu odmah.

Prodaja neposrednom pogodbom se vrši ako je zaključkom o prodaji to predviđeno i navedeno. Budući kupac je u obavezi da položi cenu, a sud potom donosi Rešenje o dosuđivanju nepokretnosti prodate neposrednom pogodbom. Po pravosnažnosti ovog rešenja, sud donosi Rešenje o predaji nepokretnosti kupcu, a po njegovoj pravosnažnosti kupac stiče pravo da u javnu knjigu upiše pravo svojine.

Namirenje se vrši sledećim redosledom: poreske i druge dažbine koje opterećuju nepokretnost u poslednjoj godini, potraživanja obezbeđeno založnim pravom, potraživanja naknade za lične službenosti i stvarne terete (koja se prodajom gase), potraživanja izvršnih poverilaca po čijem je predlogu određeno izvršenje.

Sudska praksa izvršni postupak

Sudska praksa – izvršni postupak

Izvršni postupak je postupak u kom se primenom prinude ostvaruje potraživanje poverioca utvrđeno izvršnom, odnosno verodostojnom ispravom, domaćom ili stranom, dok se postupak obezbeđenja definiše kao postupak za obezbeđivanje budućeg ostvarivanja potraživanja. Predmet izvršnog postupka je postupak izvršenja odnosno prinudnog ostvarivanja potraživanja na osnovu domaće ili strane izvršne ili verodostojne isprave ili postupak obezbeđenja potraživanja, zasnivanjem založnog prava na osnovu sporazuma stranaka i ustanovljenjem prethodnih ili privremenih mera na osnovu odluke suda, kao i delatnost izvršitelja kao lica sa javnim ovlašćenjima.

U domaćem zakonodavstvu je izvršni postupak regulisan Zakonom o izvršnom postupku i obezbeđenju.

O predlogu za izvršenje ili obezbeđenje odlučuju u prvom stepenu osnovni ili privredni sud. O žalbi protiv rešenja osnovnog ili privrednog suda odlučuje viši sud ili Privredni apelacioni sud, u zavisnosti od toga ko je doneo rešenje koje se pobija. Za odlučivanje o predlogu za izvršenje ili obezbeđenje opšte mesno nadležan je sud na čijem području izvršni dužnik ima prebivalište ili boravište, odnosno sedište.

Primer sudske prakse navodi sukob stvarne nadležnosti suda u izvršnom postupku – Rešenje Vrhovnog kasacionog suda u Beogradu, R1 657/2021 od 04.11.2021. godine.
.

Iz obrazloženja:

„Rešenjem IPV (Iv) 648/2021 od 17.08.2021. godine, oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po prigovoru izvršnog dužnika izjavljenom 10.08.2021. godine protiv rešenja javnog izvršitelja II 233/2021 od 06.08.2021. godine i za postupanje po predlogu za izvršenje izvršnih poverilaca od 21.07.2021. godine, ukinuo rešenje o izvršenju tog suda II 1136/2021 od 22.07.2021. godine i stavio van snage sve radnje sprovođenja izvršenja i sve odluke javnog izvršitelja donete po tom rešenju; -rešenjem IPV (I) 73/2021 od 07.10.2021. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po prigovoru izvršnog dužnika od 30.08.2021. godine protiv rešenja o troškovima javnog izvršitelja II 233/2021 od 19.08.2021. godine; -rešenjem II 1136/2021 od 07.10.2021. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po zahtevu izvršnog dužnika od 04.10.2021. godine za izuzeće javnog izvršitelja J.T.S. od postupanja u izvršnom postupku II 233/21, i predmet ustupio stvarno nadležnom Privrednom sudu u Zrenjaninu.

Privredni sud u Zrenjaninu nije prihvatio stvarnu nadležnost i predmet je dostavio ovom sudu radi rešavanja sukoba nadležnosti.

Rešavajući nastali sukob stvarne nadležnosti, na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova i člana 22. stav 2. ZPP u vezi sa članom 39. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, Vrhovni kasacioni sud je našao da je za postupanje u ovom izvršnom postupku stvarno nadležan Osnovni sud u Zrenjaninu.

Osnovni sud u Zrenjaninu je na predlog izvršnih poverilaca, na osnovu izvršne presude Privrednog suda u Zrenjaninu P 86/2016 od 22.12.2020. godine, doneo rešenje o izvršenju II 1136/21 od 22.07.2021. godine i odredio da će izvršenje sprovesti javni izvršitelj kojeg su predložili izvršni poverioci. Javni izvršitelj je 11.08.2021. godine doneo zaključak II 233/21 kojim je utvrdio da je preduzeta poslednja izvršna radnja i da se izvršni postupak zaključuje, te utvrdio da je izvršni dužnik namirio potraživanje u celosti. Naknadno su, rešenjem javnog izvršitelja II 233/21 od 19.08.2021. godine, utvrđeni troškovi izvršnog postupka na teret izvršnog dužnika i obavezan izvršni dužnik da iste nadoknadi u roku od 8 dana.

Zakonom o izvršenju i obezbeđenju propisano je da o predlogu za izvršenje na osnovu izvršne ili verodostojne isprave i o predlogu za obezbeđenje odlučuje sud (član 3. stav 2), te da o predlogu za izvršenje ili obezbeđenje odlučuje u prvom stepenu osnovni ili privredni sud (član 6. stav 1).

Odredbom člana 22. stav 2. Zakona o uređenju sudova propisano je da osnovni sud u prvom stepenu, pored ostalog, vodi izvršne postupke za koje nije nadležan neki drugi sud. Prema članu 25. stav 2. tog Zakona, privredni sud u prvom stepenu, pored ostalog, određuje i sprovodi izvršenje na osnovu izvršnih i verodostojnih isprava kada se odnose na lica iz stava 1. tačka 1. tog Zakona, određuje i sprovodi izvršenje i obezbeđenje odluka privrednih sudova, a odluka izabranih sudova samo kada su donete u sporovima iz stava 1. tačka 1. tog člana.

Odredbom člana 39. Zakona o izvršenju i obezbeđenju propisano je da se u izvršnom postupku i postupku obezbeđenja shodno primenjuje zakon kojim se uređuje parnični postupak. Prema članu 17. ZPP, sud u toku celog postupka po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost. Shodna primena ove odredbe u izvršnom postupku znači da sud tokom celog izvršnog postupka po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost za odlučivanje o predlogu za izvršenje i da se može oglasiti stvarno nenadležnim sve do okončanja tog postupka. Prema članu 128. stav 1. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, izvršni postupak okončava se obustavom ili zaključenjem. Odredbom člana 130. stav 1. tog zakona propisano je da se izvršni postupak zaključuje posle namirenja izvršnog poverioca, tako što se zaključkom utvrđuje da je preduzeta poslednja izvršna radnja.

U konkretnom slučaju, izvršni postupak okončan je zaključkom javnog izvršitelja II 233/21 od 11.08.2021. godine kojim je utvrđeno da je preduzeta poslednja izvršna radnja i da se izvršni postupak zaključuje, te da su izvršni poverioci namireni. Na taj način izvršni postupak je okončan, a po okončanju izvršnog postupka sud koji je doneo rešenje o izvršenju ne može se više oglasiti stvarno nenadležnim.

Iz ovih razloga, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, za postupanje u ovom izvršnom postupku stvarno je nadležan Osnovni sud u Zrenjaninu, zbog čega je na osnovu člana 22. stav 2. ZPP u vezi člana 39. Zakona o izvršenju i obezbeđenju odlučeno kao u izreci.“

Izvor: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda Beograd, R1 657/2021 od 04.11.2021. godine